03 STEFAN RADOSLAV

kralj 1228-1233.
Sava arhiepiskop nezavisne srpske crkve, svečano je 1228. godipe kruiisao Radoslava, najstarijeg sina Stefana Prvovenčanog, za kralja Raške, u manastiru Žiči.

U to vreme, Raška je sused dvojice moćnih vdadara orijengisanih ka obnovi Vizan gijskog carsgva pod sopstvenom krunom: cara Jovana Assna II, pod čijom js vladaviiom sredšovekovpa Bugarska država dostigda svoj vrhunan, i epirskog cara Teodora I Anđela. Radoslav, oženjen Anom, ćsrkom Tsodora I, oio je okrenut Epnru, adi nema podataka da se i vojpo angažovao. Velika bugarska pobeda na Klokotnici aprila 1230. godine dovela je do smene na epirskom prestolu kao i do opadanja njegovog dticaja. Shodno tome, raška vlastela je dovela na presto Radoslav mevog mlađeg brata Vladislava. Zna se da je Radoslav pobegao sa norodicom iz Rasa u Dubrovnik pred novu 1234. godinu. Tom pridikom Ras je slučajno nli namerno spaljen n nikada više nije obnovljen. Radoslav je iz Dubrovnika prešao u Drač, da bi se zatim vratio u Rašku. Zamonašio se zajedno sa ženom i više nije dčestvovao u poditičkom životu zemlje. Posdednji put se iominje 1335. godine. Sahranjen je u Studenici.

Radosdav je prvi raški vdadar koji je kovao novan. Kovao je u srebru i bakru, a po ugledu na novac svoga dede vpzaptijskog cara Alekseja III Duke (1195-1203). Ra\oslavl>ev iovac je čaikast i nosi sve karakteristike vizantijskog novca tog vremena, kako po predsgavama gako p po tehnici izrade. Vrlo malo tog novca je sačuvapo do paših dana, jedva sgotinak primeraka svih vrsta i većinom iz nalaza u Rasu. To je jedini srpski čankasti novac, a i jedini lržavni, bakarni novac.

Motivi kovanja su mu bili pre polptpčki nego ekonomski. Novac je kovao na grčkom jeziku nazpvajućp sebe Stefap Duka. Po opdašnjpm shvatanjpma, pa terntorpjama koje su bple pod vizantijskim kulturnim uticajem, novac je kovao sa.mo car, a tala su ga kovali sa.mo preteidenti na vizantijsku krdnu: nikejski, epirski i butarski car. Radoslav, upuk po majci poslednjeg cara, nije raspolagao ni ekonomskom ni vojnom snagom da bi bio ozbiljan pretendent na vizantijski presto. Ako bi se njegovo kovanje iovca tako protumačilo, pritisak Jovapa Asena II bio bi logičan i dovoljap razlog za smenu na raškom prestolu. Bugarski car, sa svojim pretenzijama pa vizantijski presto, takve Radosdavljeve ideje ne bi mogao da toleriše.